Dragan Vuković je rođen 1969. godine u Sarajevu, oženjen, otac dvoje djece. Diplomirao je na Odsjeku žurnalistika na FPN-u u Sarajevu 1993. godine. U Federalnoj novinskoj agenciji radii od 1996. godine, uz to što je honorarno radio i za neke institucije. Kao novinar, prije nego je postao urednik, radio je radio 15 godina. Napominje da je bio borac ARBiH od prvog dana i da je dva puta ranjen.
COOLIN.BA: Da li je agencijsko novinarstvo u vremenu mnoštva medija manje
cijenjeno i interesantno jer ono eliminiše, u pravilu, senzacije,
tabloidnost, pristrasnost?
DV: Naprotiv, smatram da je agencijisko novinarstvo sve atraktivnije, posebno u današnjoj konstelaciji događanja, kada su mnogi mediji okarakterizirani kao nečiji. Znamo svi koji smo u ovoj branši da je cilj novinarstva, pa pogotovo agencijskog, biti nepristrasan i ne davati osobne komentare, mada neki u ovom vidu novinarstva sebi priušte i to. Ljudi znaju šta je istina, a šta ne i upravo u tome i prepoznaju važnost agencijskog novinarstva,kao i da je vrijeme “žute štampe”
prošlost. Naravno da ima onih koji još uvijek u to vjeruju, ali mislim da se svijest ljudi, “običnog čovjeka” budi.
COOLIN.BA: Kako biste opisali uređivačku politiku FENA-e?
DV: Vrlo jednostavno – brzi, istiniti i nepristrasni i to je ono što je davno zacrtano u uređivačkoj politici agencije, a to su prepoznali i naši klijenti. FENA je postala prepoznatljiv brand i vjeruje joj se.
Često smo vodilja derugima kako nešto treba uraditi, jer svrha agencijskog novinarstva je da nešto “provali”, a onda printani, elektronski i drugi mediji to nadograđuju.
COOLIN.BA: Da li agencijsko novinarstvo može biti specifično? Ako odgovotire
sa “da”, recite po čemu je FENA specifična ?
DV: Agencijsko novinarstvo je specifično po tome što ne možete davati vlastiti sud ili “navijati” za nekoga, jer taj vid novinarstva to ne trpi. Agencija FENA je specifična po tome što su, upravo, to ljudi kod nas davno uvidjeli i što nam se vjeruje, a to se može argumentrati brojem vijesti i sagovornika za našu agenciju.
COOLIN.BA: Da li neka poželite izaći iz okvira agencijskog rada i u
izvještaje/tekstove inkorporirati lični stav, komentar, preporuku?
DV: S obzirom na to da i agencijsko novinarstvo više nema striktno okvire koji su takoreći davno zacrtani, imam priliku da pišem i reportaže, teme, radim intervjue, tako da ipak tu mogu priuštiti iole
novinarske slobode.
“Eh, kada bih mogao, sankcionirao bih sve laži, jer demanti ipak nikada ne može poreći ono što je neko već unaprijed plasirao. Uvijek ostaje crv sumnje”
COOLIN.BA: U vremenu brzog i frekventnog komuniciranja, PR i glasnogovorništvo se razvilo, dobilo je na značaju. Da li činjenica da svaki iole značajniji društveni subjekt ima pomenute komponente za javno komuniciranje oduzima ulogu novinaru i, umjesto izvještavanja, nameće mu posao tumačenja određenih događaja i procesa?
DV: Pa, PR agencije i glasnogovornike poštujem i mišljenja sam da mi ne oduzimaju dio posla, a vrlo često jesam tumač određenih stvari, ali to i nije pogrešno jer smo mi novinari spona između tih institucija i građanstva. Ipak, sve to se može lijepo “upakovati”, važna je ideja. Znate, svaka vijest je izvor za još nekoliko vijesti. Ako želite, možete “voziti” daleko.
COOLIN.BA: Koja je Vaša ocjena medija i novinarstva u BiH? Šta je po Vama
pohvalno, a šta zaslužuje kritiku?
DV: Pazite, ja smatram novinarstvo jako odgovornim poslom gdje se greške ne smiju dešavati ili ako se dese to mora biti veoma rijetko. Znači, pohvalno je sve dok vas ne prozivaju da ste objavili nešto što vaš sagovornik nije rekao. Međutim, danas je jako mnogo demantija. Najviše što mi smeta u novinarstvu je to što su određeni moćnici zaposjeli/kupili određene medije i što kroje vijesti kako žele. Evo, FENA je javna ustanova i nama se to ne smije desiti.
COOLIN.BA: Da li više slobode imaju postjugoslovenski novinari u odnosu na one
iz doba Jugoslavije? Da li je ta sloboda glavni uslov profesionalizma?
DV: Naravno da je sloboda u novinarstvu uvjet za profesionalizam, jer kako pisati razumno kada imate stegu. Mislim da novinari danas imaju više slobode i veći raspon za iznošenje svog mišljenja s obzirom na to da je komunistički period ipak bio jedan režimski period u odnosu na današnje vrijeme.
COOLIN.BA: Da li mnoštvo medija i savremene tehnologije utiču na to da, zbog
konstantne trke sa vremenom, imamo “površno novinarstvo”?
DV: Ne bih se složio s vama da više tehnologije dovodi do površnog novinarstva. Danas se radi tako da je utrka ko će vijest objaviti minut ranije, a to bih opisao kao “ko prije djevojci, njegova
je”. Naravno, neka sposobni pobijede. Mogu zaključiti da se uz profesionalizam i želju za dokazivanjem to sve može odraditi jako dobro i da to ne bude površno. Naravno da ima medijskih kuća koje spadaju u ovu kategoriju površnih, ali njima je upitan opstanak. Danas svi sve znaju, a iako poriješe, bržo se prekanališu.
COOLIN.BA: Da li ste strog urednik? Na šta se najviše odnose Vaše korekcije,
kritike, upute kolegama?
DV: Uopće nisam strog i nema potrebe da glumim neki autoritet, jer ne možete vi nekoga natjerati da vas respektuje ili voli – jednostavno to druga strana odlučuje. Moje kritike nisu zlonamjerne i kada vidim da neko konstantno ponavlja istu grešku obično ga “uzdrmam” kroz šalu ili neku anegdotu i ukažem mu na to. Vjerujte mi da ima novinara koji ne razlikuju “č” i “ć” i to se ne može tolerirati.
COOLIN.BA: Vaši novinarski uzori?
DV: Pa nemam nekog specijalnog uzora, sam krčim svoj put, tako što najviše razmijenjuem mišljenja s kolegama iz redakcije, a koje smatram dobrim urednicima ili novinarima. Međutim, najviše sam, usput, gledao kako neke stvari radi Hajdar Arifagić, Enes Plečić i još neki naši novinari sa dugogodišnjim stažom.
.
COOLIN.BA: Kako sebe vidite kao TV ili radijskog novinara?
DV: Kao TV novinara sve manje jer sam prešao 40, a kao radijskog novinara OK, jer mislim da imam dobru boju glasa i da znam biti maštovit (romantičan).
COOLIN.BA: Kada bi ste mogli, koje medijske proizvode i sadržaje bi ste
eliminisali/zabranili?
DV: Eh, kada bih mogao, sankcionirao bih sve laži, jer demanti ipak nikada ne može poreći ono što je neko već unaprijed plasirao. Uvijek ostaje crv sumnje. Džaba je takvi smo ljudi, takav nam je mentalitet u BiH.
