Selma (Džafić) Jatić, rođena 15. 08. 1982. godine u Zemunu, odrasla u Višegradu. Od početka rata nastanjena u Tuzli. Završila Gimnaziju „Meša Selimović“, a potom diplomirala žurnalistiku na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli. Novinarstvom se bavi od 2006. godine, a prvo radno iskustvo stekla je u dnevnoj novini Tuzlanski list u informativno – političkoj redakciji. Od 2010. godine član je redakcije RTV Slon.
COOLIN.BA: Iako bude tu nacionalnih, regionalnih, ali i globalnih tema, RTV Slon je, ipak, lokalni medij, da li Vam je “uzak” takav okvir?
SDŽJ: RTV Slon je privatna medijska kuća koja je primarno posvećena problemima lokalne zajednice i upravo zbog toga smo mnogima prvi izbor kada je u pitanju Tuzlanski kanton. Međutim, dobro izvještavanje i selekcija tema koje nudimo našim slušateljima i gledateljima uslovljavaju dobro poznavanje kompletne političke, društvene i socijalne situacije u našoj zemlji, ali i šire. Smatram da novinar, ipak, najbolje može izvještavati o događajima koji se dešavaju u sredini u kojoj svakodnevno živi i radi.
COOLIN.BA: Da li je novinarima koji ne rade u glavnom gradu države teško doći do izvora informacija, sagovornika i tema? Kako vi savlađujete činjenicu što mnoge državne i federalne institucije i ostali bitni društevno-politički akteri nemaju sjedište u Tuzli i TK?
SDŽJ: Kao i u mnogim drugim profesijama, i u novinarstvu je jako važna saradnja sa kolegama iz drugih medijskih kuća, agencija, servisa, portala itd. Novinari RTV Slon mogu se pohvaliti izuzetno dobrom saradnjom sa medijima iz svih krajeva BiH, kojima rado ustupimo naš materijal, tako da u slučaju kada želimo emitovati neku temu koju sami nismo u mogućnosti otići snimiti, to za nas rado urade kolege. Idealan primjer međusobno dobre saradnje je saradnja sa video portalom WWW.COOLIN.BA. Kada su u pitanju vanredne situacije, sagovornike iz drugih gradova u program uključujemo i putem telefona.
COOLIN.BA: Da li ste protiv ovolikog broja medija u BiH? Da li se bojite konkurencije?
SDŽJ: Pozitivna konkurencija je uvijek dobra. Međutim, po meni problem predstavlja što se danas novinarstvom naziva svaki tekst objavljen na internetu, zbog čega često kritike trpi cijela profesija.
COOLIN.BA: Koje poslove obavljate na RTV Slon?
SDŽJ: Na RTV Slon obavljam poslove novinarke i urednice. Rad u prvoj smjeni podrazumjeva terene i priloge, te popunjavanje web portala, pripremu radijskih vijesti i druge obaveze u redakciji. Druga smjena je urednička kada ste odgovorni za sve što ide u eter, a primarni zadatak je uređenje i vođenje „Vijesti u 16“ i centralne informativne emisije „Crno i bijelo“. Također sam urednica emisije „Zdravlje“ koja se naizmjenično snima jednu sezonu na terenu (UKC Tuzla i Dom zdravlja), a narednu u studiju. U radijskom programu uređujem i vodim nedjeljnu emisiju „Bez adrese“ koja se bavi opuštenijim temama, zanimljivostima i lifestyle-om.
“Manjim medijima preostaje da se istaknu kvalitetom, pridržavajući se novinarskih kodeksa i da na taj način izbjegnu česte demante, tužbe i sve ostale neželjene posljedice koje neprovjerene informacije, krišom snimljene izjave, neprimjereni subjektivni komentari i „nazor” atraktivni naslovi nose“
COOLIN.BA: Ne možemo, a ne pitati kako tolike radne obaveze uskladite sa porodičnim? Majka ste jednog dječaka.
SDŽJ: Za uspjeh je i u privatnom i u poslovnom životu potrebna ljubav i dobra organizacija. Loša strana novinarske profesije upravo je manjak slobodnog vremena, prekovremeni rad i rad praznicima i vikendom. Na sreću, moj muž se bavi poslom koji je također u uskoj vezi sa medijima, tako da ima razumijevanja, a svaki slobodan trenutak koji imam nastojim posvetiti svom sinu i provodim ga s njim.
COOLIN.BA: Da li se manji mediji mogu oduprijeti “stihijskom novinarstvu” kojeg iniciraju javni servisi i ostali vodeći mediji?
SDŽJ: Danas je proizvodnja vijesti, kao i njihovo konzumiranje, ekspresno ubrzano, pa se i kvalitet medija sve više ogleda u vremenu, tačnije sekundaži objavljivanja novosti – najbitnije je postalo ko je bio prvi. U toj novinarskoj trci sa vremenom, sve više se susrećemo sa neobjektivnim stihijskim novinarstvom, koje je, nažalost, sve više zastupljeno i u javnim servisima. Manjim medijima preostaje da se istaknu kvalitetom, pridržavajući se novinarskih kodeksa i da na taj način izbjegnu česte demante, tužbe i sve ostale neželjene posljedice koje neprovjerene informacije, krišom snimljene izjave, neprimjereni subjektivni komentari i „nazor” atraktivni naslovi nose.
COOLIN.BA: Da možete, koje bi ste medijske sadržaje zabranili?
SDŽJ: Najniži oblik zabave za mase koji se trenutno može nači na televizijskim kanalima su umjetni i iscenirani reality showovi koji za osnovnu tematiku koriste porodične tragedije. Pod ovim porazumjevam i navodim kao primjer TV emisije „Preljubnici“, „DNK analiza“ i slične sadržaje koji se još uvijek emituju, iako ne mogu da shvatim kako i za koga.
COOLIN.BA: Kako ocjenjujete medijsku sliku u BiH? Šta zaslužuje kriitku, a šta pohvalu?
SDŽJ: Kao što sam već rekla, pojam medija u BiH danas je širok i o toj temi bi se moglo dosta raspravljati. U svakom slučaju mediji imaju veliki uticaj i veliku moć. Pohvalno je kada se ta moć usmjeri u pravom smjeru pa medijski izvještaji doprinesu poboljšanju situacije u bilo kom smislu. Kritiku bih uputila na neprofesionalizam i senzacionalističke izvještaje i svakako na to što se pozitivna dešavanja često tretiraju kao manje važne u izvještajima.
COOLIN.BA: Da li mislite da bi ste mogli biti novinar u dobu u kojem nije bilo interneta, mobilne telefonije i ostalih tehničkih pomagala?
SDŽJ: Novinarstvo sam uvijek voljela i kao mala imala sam pisaću mašinu, hrpu papira i glumila da sam novinarka. Od starijih kolega slušala sam o dobu kada se radilo, bez diktafona i svih ostalih pomagala koje mi danas koristimo. Imalo je to svoje draži, ali je bilo mnogo teže nego danas. Novinari su tada bili kreativniji i orginalniji, nije bilo „copy – paste“ opcije. Danas je sve to mnogo drugačije, ali da sam rođena u neko drugo doba vjerujem da bih se i tad prihvatila izazova i odabrala novinarstvo.
COOLIN.BA: Iako svakodnevno obavljate mnogo novinarskih zadataka, opište nam kako ste Vi i Vaše kolege izvršili svoje profesionalne obaveze početkom februara kada su u Tuzli počele demonstracije koje su ubrzo zahvatile mnoge dijelove FBiH?
SDŽJ: Izvještavanje o februarskim demonstracijama je jedna od stvari zbog koje sam beskrajno ponosna na sve svoje kolege u RTV Slon. Od prvog dana, naši novinari bili su na terenu i izvještavali o svemu što se tada dešavalo prilikom čega su mnogi od njih i povrijeđeni. Oni koji su ostajali u redakciji objavljivali su vijesti iz minute u minutu, na web portalu, na Facebooku i u skrolu koji se emituje na dva naša kanala. Ja i kolega Dino Durmić svaka dva sata smo uživo u vanrednim vijestima u program uključivali naše novinare, premijera, načelnika, predstavnike Kliničkog centra, MUP-a TK, Civilne zaštite…. Nikada neću zaboraviti kada smo uživo u vijestima dočekali paljenje zgrade Općine Tuzla koju su snimale naše kamere sa Ilinčice (brdo u iznad Tuzle). Izvještavali smo o zgradi vlade TK koja je uveliko bila u plamenu i taman kada smo trebali odjaviti vijesti kolege iz režije javile su nam da imaju snimak Općine na kojem se u tom momentu još ništa nije vidjelo. Nakon nekoliko minuta pojavio se plamen. Te vijesti uživo su, umjesto 15 minuta, trajale sat. Pohvale koje su tada pristizale na našu adresu, pozivi slušatelja i gledatelja i čestitke ljudi na ulici priznanja su nemjerljive vrijednosti.
