Elvir Huremović je novinar sa skoro dvadesetogodišnjim iskustvom. Novinarsku karijeru počeo je na Radio Kalesiji i lokalnom listu Zeman, a zatim vrlo brzo postao dopisnik tadašnjih Večernjih novina. Poslije toga je punih 14 godina bio novinar i komentator Dnevnog avaza. Izvještavao je i o kriznim događajima u Srbiji, te sa Kosova. U julu 2011. godine napustio je Dnevni avaz i pokrenuo informativni portal Bportal.ba sa sjedištem u Tuzli. Uz ostalo, njegove dvije velike priče imale su svjetski odjek. O sudbini Senide Bećirović koja je odrasla u Beogradu pod imenom Mila Bećirović, nakon što ju je srpska vojska odnijela iz sela u kojem je napravljen masakr, HRT je snimio nagrađivani dokumentarni film na kojem je Huremović surađivao. Otkrio je i priču o držanju u višegodišnjem ropstvu djevojčice iz Njemačke na području Kalesije. Za seriju tekstova o tom slučaju 2012. godine dobio je nagradu UNICEF-a za najbolji tekst objavljen na internet te godine, u oblasti zaštite dječijih prava.
Elvir Huremović: “Sve je manje novinara, a sve više propagandista koji se ne bave novinarstvom već rade za stranačke šefove ili kapitaliste u čijem su vlasništvu mediji”
COOLIN.BA: Da li internet preuzima publiku od televizije? U kojoj mjeri? Da li ima budućnosti za TV?
Ne bih rekao da internet preuzima publiku od televizije. Ali, preuzima publiku od printanih medija. Svaki medij ima svoju budućnost. Kad se pojavila televizija govorilo se da će nestati radio. Kad se pojavio internet govorilo se kako će se nestati novine. Evo, vi sad dovodite u pitanje i televiziju. I ako se desi da neki od medija ‘poklekne’ pred onim drugim, trebat će mnogo vremena za to, tako da – i ako se desi – mi to nećemo doživjeti. Preživjet će i novine, a naravno i TV. Biste li vi Ligu prvaka gledali na laptopu ili mobilnom telefonu?
COOLIN.BA: Da li je mogućnost komentarisanja medijskih objava, koju najuspješnije tehnički podržava internet, naštetilo javnom komuniciranju ili je oplemenilo taj proces?
U društvu u kakvom mi živimo, šteta je trenutno veća od koristi. Malo je komuniciranja, dijaloga, smislene i argumentovane rasprave u komentarima. A, to bi im, valja, trebala biti svrha. Umjesto toga imate uvrede, liječenje ličnih frustracija, širenje mržnje i stvaranje užasnog ambijenta. Kada bi se ljudi na ulici ponašali onako kako pišu u komentarima, vjerovatno normalan čovjek ne bi smio izaći iz kuće. Nažalost, dio interenet medija podržava, ili u krajnjem ni na kavav način ne sankcionira takav način komentarisanja jer im od toga zavisi posjećenost.
COOLIN.BA: Da li Vas nerviraju površni, diletantski, zlonamjerni i vulgarni online komentari? Da li ste razmišljali o poptunoj zabrani komentarisanja?
Malo me stvari nervira, a online komentari nisu među njima. Uglavnom ih ne čitam, osim na kad moram. Na Bportalu je donedavno bilo moguće komentirati isključivo putem Facebooka. Kada otkrivaju identitet svima, ljudi ipak malo suzdržanije pišu, mada to nije pravilo. Ono što prelazi granicu dobrog ukusa i opštih društvenih ili zakonskih normi, bude obrisano, a korisnici ‘banovani’, odnosno onemogući im se komentrisanje. Naravno, nemoguće je sve vidjeti i sve pročitati. Sada imamo komentarisanje preko Disqusa. Vidjet ćemo kako će funkcionisati.
COOLIN.BA: U vremenu brzog i frekventnog komuniciranja, PR i glasnogovorništvo se razvilo, dobilo je na značaju. Da li činjenica da svaki iole značajniji društveni subjekt ima pomenute komponente za javno komuniciranje oduzima ulogu novinaru i, umjesto izvještavanja, nameće mu posao tumačenja određenih događaja i procesa?
Svako treba da radi svoj posao. PR službe mogu novinarima u nekim situacijama olakšati posao, ali to ne znači da se novinar neće baviti temama i mimo ti zvaničnih stavova kompanija ili institucija.
COOLIN.BA: Kako ocjenjujete medije i novinarstvo u Bosni i Hercegovini?
Sve je manje medija, sve više ‘stranačkih biltena’ ili ‘biltena’ krupnog kapitala. Sve je manje novinara, a sve više propagandista koji se ne bave novinarstvom već rade za stranačke šefove ili kapitaliste u čijem su vlasništvu mediji.
COOLIN.BA: Da možete, koje bi ste medijske sadržaje zabranili?
Generalno sam protiv zabrana. No, ne možete uoči Dnevnika na javnom servisu pustiti najavu za film u kojoj se, onako u cugu, vidi 15 ubistva. To je samo primjer, a ima ih mnogo. To je stvar (samo)regulacije. Mora se znati ko, kada i šta može emitirati. U dobroj mjeri tu je zakazao RAK, ali i urednici naših televizija, posebno javnih servisa. Međutim, zabranom se ne postiže ništa. To je mnogo dublji društveni problem, tako da bismo morali govoriti o generalno poremećenom sistemu vrijednosti. Mediji su tu posljednja karika, ogledalo u kojem se sve to samo vidi.
COOLIN.BA Šta znači “Bportal”?
Svakome ko vidi logo i pogleda sadržaj Bportala to će se samo kazati.
COOLIN.BA: Da li i u vremenu u kojem živimo ima tema koje novinari zaobilaze zbog raznih vrsta strahova?
Vjerovatno da. Autocenzura je prisutna i ona je mnogo gora od cenzure. Tema je za širu elaboraciju, ali evo samo jedan primjer. Novinar piše o kriminalu u X firmi ili ministarstvu, prikupi dokaze, objavi ih, dokaže kriminal… i šta se desi? Šta poduzmu tužilaštva, šta druge institucije, stanu li urednici i vlasnici medija iza njega? Rijetko. I šta onda dobijete: novinara koji se mora nositi s prijetnjama ili, u krajnjem slučaju, novinara koji vidi da sve ono što radi nema nikakvu svrhu jer su se krupne ribe iznad njega nagodile i dogovorile. Vjerovatno su to glavni razlozi zbog kojih se neke teme, kako vi kažete, zaobilaze. Ne zaobilaze, naravno, svi, ali to zavisi od gore pomenutih stvari, ali i od ‘japije’ samog novinara.
COOLIN.BA: Po čemu je Bportal drugačiji od drugih medija, pogotovo od direktne konkurencije?
Ja mogu reći šta je naša intencija, a čitaoci sami treba da procijene ima li razlike i kakva je ona. Hoću reći, ne znam se samoreklamirati da bih vam sada rekao: mi smo najbolji zbog toga i zbog toga, ili bolji smo od drugih, ili, pak, drugi su loši… To kakav je ko određuju čitaoci. Dakle, mi se trudimo da čitaocima ponudimo ozbiljnije teme, koje ih se stvarno tiču, da mogu pročitati različite stavove. Nudimo im i surovu realnost, ali i pozitivne priče. Ono na čemu ne gradimo čitanost i nikad je nećemo graditi su razne starlete, pjevačice, gole stražnjice i slične stvari, koje u svojoj suštini i nisu sadržaj koji bi se trebao vidjeti na mediju koji pretendira da bude ozbiljan i relevantan. A mi pretendiramo i vjerujem da će dugoročno čitaoci to znati prepoznati.
COOLIN.BA: Da li biste sada mogli raditi kao novinar koji izvršava zadatke urednika?
Jednom novinar – uvijek novinar. Da, mogao bih, ali naravno ne sa svakim urednikom. U našoj branši se ljudi manje – više poznaju i svi mi znamo kakvi su i koliki čiji dometi.
COOLIN.BA: Koji je, po Vama, trenutno najneprofesionalniji medij u BiH?
Dug je spisak.
COOLIN.BA: Vaš novinarski uzor?
Imam malo previše godina da bih imao uzore. No, ako bi me mlađe kolege pitale, onda bih im preporučio da (pro)čitaju, prije svega zbog stila, tekstove Gojka Berića, Senada Avdića, Hamida Deronjića, Fahrudina Đape, Hasana Hadžića, Snježane Mulić, Seje Omeragića… te da ‘kradu’ od svakog ponešto i grade vlastiti stil.
