Mirza Sadiković rođen je 1955. godine u Srebrenici u obitelji prosvjetnih radnika, a odrastao je u Cazinu, kojem je kao zavičaju ostao vjeran cijelog života. Osim u Cazinu, školovao se u Bosanskoj Krupi, Bihaću i Sarajevu. Srednju školu je završio u Bihaću, a potom studij srpsko-hrvatskog/hrvatsko-srpskog jezika i južnoslovenskih književnosti u Sarajevu. Njegov doprinos društvu počinje od rane mladosti kada se uključio u rad omladinskih i društvenih organizacija, a aktivno se bavio i sportom.
Novinarstvom se profesionalno počeo baviti 1984. godine u listu „Oslobođenje“, kao dopisnik sa područja bihaćke regije. Potom je radio u RTV Sarajevo od 1987. godine, gdje s kraćim prekidima, ostaje sve do 2015. godine. Poseban doprinos dao je u odbrani Republike Bosne i Hercegovine. U odbranu se uključio od prvog dana i to u jedinice TO, zatim 503. brigade, Unsko -sanske operativne grupe i Petog korpusa Armije Republike BiH, u kojem je ostao sve do oslobođenja. U tom je periodu radio na uspostavi Informativne službe Petog korpusa, osposobljavanju RTV sistema bihaćkog okruga i probijanju medijske blokade u kojoj se nalazio bihaćki okrug.
S više od pet hiljada tekstova i priloga tokom agresije na BiH, poslanih na RTV BiH, zatim HRT, listove „Oslobođenje“ i „Ljiljan“, doprinio je proboju istine o borbi i odbrani u bihaćkom okrugu. U periodu od juna 1994. do juna 1996. obavljao je dužnost direktora RTV Bihać. Nakon oslobođenja vraća se u matičnu kuću RTV BiH, gdje daje veliki doprinos u radu Informativno-tehničkog centra Bihać svakodnevno izvještavajući o događajima, obnovi i svemu što se dešavalo na prostorima Bosanske krajine.
Njegov novinarski rad, posebno reporterski, kojem je ostao vjeran gotovo cijeli radni vijek, bio je dragocjen – prilozi o običnim ljudima u Krajini, o aktivnostima u selima, gradovima, razgovori sa poljoprivrednim proizvođačima, zanatlijama, kao i ankete na ulicama o aktuelnim temama, te izvještaji sa događaja i manifestacija u sebi su nosili duh Bihaća i Krajine, ali i svakog grada i dijela Unsko-sanskog kantona. S posebnom pažnjom i pijetetom je izvještavao o stradalnicima i povratnicima, ekshumacijama masovnih grobnica, a pažljivo biranim riječima u svojim tekstovima i reportažama nastojao je potaknuti suprotstavljene strane na pomirenje i suživot, posebno na prostoru Cazinske krajine i Velike Kladuše, ali i šire.
Najveća novinarska vrijednost je što je uspio da, u svojim tekstovima, reportažama, izvještajima sa terena u mnogim kriznim situacijama, te bolnim temama koje se odnose na rat i stradanja, smiri tenzije i da objektivno mišljenje. Aktivno je radio u više humanitarnih i nevladinih organizacija koje su radile na povratku, obnovi i vraćanju povjerenja.
Svoj doprinos je dao u Društvu novinara BiH, a dobitnik je novinarske nagrade „Srđan Aleksić“ za kontinuirano izvještavanje o ljudskim pravima i razvoj društveno odgovornog novinarstva i doprinos u izgradnji BiH, zatim promociji ljudskih prava, empatiji i senzibiliziranju javnosti za istinske civilizacijske vrijednosti. Pored ovog dobitnik je Plakete Unije za održivi povratak i integracije BiH za nesebičan dugogodišnji doprinos i podršku izbjeglicama i raseljenim licima, provođenju Aneksa VII Dejtonskog mirovnog ugovora.
Pored toga, za izuzetna ostvarenja i postignute rezultate u oblasti novinarstva u ratnom i poslijeratnom periodu, a naročito za nesebičan doprinos na očuvanju i razvoju društveno odgovornog novinarstva i promociju ljudskih prava te istinskih vrijednosti humanizma, laureat je i najvišeg priznanja Grada Bihaća – Povelje 26. februar.
Ostavio je snažan pečat u organizacionom jačanju Informativno-tehničkog centra RTV BiH Bihać, kao programski koordinator, a dao je nesebičan doprinos u RTV Unsko-sanskog kantona – u kreiranju i realiziranju više programskih projekata šireg značaja te u profesionalnom izvještavanju i kreiranju javnog mnijenja kao najveće vrijednosti demokratskog društva.
Aktivno se bavio i publicističkim i književnim radom. Objavio je više dokumentarnih reportaža, priča, dokumentarnih filmova, a autor je i romana „Tomašica – vjetar tišine“.
Umro je 2019. u 64. godini, nakon kraće i teške bolesti.
