Nino Bilajac rođen je 30. juna 1990. godine u Sarajevu. Apsolvent je na Fakultetu političkih nauka, odsjek Žurnalistika. Novinarstvom se počeo baviti već na prvoj godini fakulteta, prilikom čega uređuje Studentski list FPN-a. Sa ozbiljnijim radom u medijima kreće sa nepune 22 godine na Face TV Sarajevo, prvenstveno kao novinar Dnevnika Face TV i CD-a (Centralni dnevnik sa Senadom Hadžifejzovićem). Nedugo poslije uređuje i vodi emisiju Redakcija u kojoj se svakodnevno obrađivala jedna aktuelna temu. Trenutno je novinar i voditelj jedne od najgledanijih političkih emisija Oznna.
Nino Bilajac: “Face je, odgovorno tvrdim, jedina TV kuća u BiH koja je politički neovisna”
COOLIN.BA: Radite na jednoj od mlađih TV kuća. Da li je bilo teško naći prostora na medijskom tržištu, da li ste imali problema da se profilirate, budete prepoznatljivi i “svoji”, Vi, ali i FACE TV kao kolektiv?
Face jeste mlada, ako ne i najmlađa televizija u BiH. Nedavno smo slavili tek drugi rođendan, ali ono što je mnogo bitnije spomenuti je to što je Face za dvije godine uradio što mnogi nisu uspjeli za dva desetljeća. Da li je teško bilo pronaći prostor na medijskom tržištu? Kao što sam rekao, mi smo mlada televizija, ali na vrhu imamo najveću medijsku ličnost ne samo u BiH nego i u regiji, Senad Hadžifejzović, tako da su ljudi i prije Facea znali za Hadžifejsa.
COOLIN.BA: Vaš glavni i odgovorni urednik je doajen novinarstva, Senad Hadžifejzović je ostavio traga ne samo u medijskom prostoru, nego i u historiji ove zemlje. Kako je mladom novinaru raditi rame uz rame sa živom legendom, novinarskim asom?
To je isto kao u fudbalu, mada imate dobrog veznog igrača, napadaču je lako zabiti gol. Tako je i u mom, odnosno našem slučaju, kada imate urednika koji zna šta želi, novinaru je lako donijeti dobru priču. Naravno ako i novinar zna šta želi uraditi.
COOLIN.BA: Iako u BiH postoji puno medija, da li ima raznovrsnost u njihovoj ponudi?
Raznovrsnost svakako postoji, em što ima previše medija, em što kao u svakoj zemlji u tranziciji politika igra važnu ulogu. S tim je i ponuda raznovrsnija, kako koja politika dođe na vlast, tako i udređeni mediji pišu i sve u krug. Također što bih ovdje naglasio jeste upravo Face, odgovorno tvrdim, jedina TV kuća u BiH koja je politički neovisna.
ZABRANIO BIH FARME, BIG BROTHERE, FOLK I EMISIJE O GLAMURU
COOLIN.BA: Da li bi izostanak Regulatorne agencije za komunikacije BiH doveo do medijskog razvarata kojeg smo imali uoči i tokom rata?
Zar medijski rat već ne postoji? Možda nema Riste Đoge i Smiljka Šagolja, ali evidentno je ono što je iza njih ostalo.
COOLIN.BA: Koje emisije bi ste zabranili na našim televizijama?
Sve one što zaglupljuju, dakle kojekakve Farme, Big Brothere, naročito folk i emisije o takozvanom glamuru. Ja sam svjestan da je to traženo i gledano, ali mislim da mlađi naraštaji ne rastu na zdravim stvarima.
COOLIN.BA: Da li su novinari, u prosjeku, umišljene i nadobudne osobe?
Novinari informativnog programa su novinari, ljudi koji rade, istražuju, informišu, jasnije, „u prosjeku“ kao što glasi pitanje, nisu. Gori su mi ovi što promovišu zvijezde i zvjezdice.
POLITIKA JE STEGLA NOVINARSTVO
COOLIN.BA: Da li možete prepoznati spin, propagandu, neobjektivnost i laž u novinarstvu? Navedite što svežiji primjer.
Spin i propaganda su dio politike, kao što sam rekao politika je stegla novinarstvo, samim tim neobjektivnost i laž su sastavni dio novinarstva.
COOLIN.BA: Ako biste, recite nam zbog čega biste napustili novinarski posao?
Ne razmišljam sad o tome, zaista. Trenutno mi je dobro, zadovoljan ja, zadovoljni urednici. Vidjet ćemo, tek su mi 24.
COOLIN.BA: Nedavno ste dočekali jutro čekajući izjave sedam političkih prvaka. Kako ste se osjećali?
Kako sam se osjećao? Osjećao sam se jadno, kao što se osjećam svaki put kad ih čekam, što im uopće pažnje dajemo. Ali s druge strane da ih ne čekamo, narod ne bi znao šta rade, odnosno u ovom slučaju ne rade. A kad smo kod naroda, on mi je nejasan zašto trpi, gleda već 20 godina jedno te isto, 364 dana u godini priča protiv njih, a taj 1, sudbonosni dan, za njih glasa. Čudan je ovaj naš narod.
COOLIN.BA: Novinarski uzori?
Moja tetka, Senka Kurt.
COOLIN.BA: Da li je nepravedno što naše kolege tehničari imaju mali dio kolača slave koje nužno donosi bavljenje javnim tj. poslom u medijima?
Bavljenje novinarstvom ne treba biti slava. To je u posljednje vrijeme, pojavom „rijaliti šouova“ postalo tako. Da se razumijemo, ima onih koji teže ka tome, ali to je sića, sramotna sića. S tim u vezi, ni tehnika ni novinari ne trebaju ganjati ‘veći dio kolača’.
COOLIN.BA: Da li pomažete snimatelju, da li pri odlasku i vraćanju sa zadataka nosite stativ?
Naravno, tehnika je nekad zaslužnija za dobru priču nego sam novinar.
