Haris Memija je rođen 1968. u Sarajevu. Bio je član ratne i poratne Top liste nadrealista. Završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Antverpenu u Belgiji, smjer fotoumjetnost. Izlagao umjetničku fotografiju po mnogim galerijama u svijetu, a kao fotoreporter je sarađivao sa brojnim domaćim i stranim medijima. Trenutno je zaposlen u Xinhua News Agency Sarajevo Bureau i studira Komunikologiju na FPN u Sarajevu. Ima jednu slabost; voli sredinu iz lubenice.
Umjesto klasičnog interview-a, kolega Memija je, ekskluzivno za COOLIN.BA, napisao kako on to doživljava svoju profesiju.
“Kad treba da razmjenim s nekim broj mobilnog telefona, obično pitam – koji ti je broj fotoaparata?”
Kad treba da razmjenim s nekim broj mobilnog telefona, obično pitam: “Koji ti je broj fotoaparata?”. U ovom prebrzom razvoju tehnologija dobili smo u maloj spravici i fotoaparat i internet i bežični kabl prostrt po cijelom svijetu. Da mi je to neko samo nagovjestio prije 20 godina, pitao bih ga ” Šta ima kako si? Hoćeš jednu roze bobu i čašu vode?“.
Dok sam radio s analognom fotografijom i tad sam s velikim zadovoljstvom: kupovao filmove, pa fotografirao, zatim razvijao filmove, onda na light-boxu birao s negativa koju ću fotografiju printati, pa od isprintanih birao koju ću fotografiju poslati poštom klijentima po svijetu, itd. Od svega toga ostao je jedan kubik arhiviranih filmova i u malo većem neredu slična hrpa fotografija. Digitalizacija fotografije i internet su toliko unaprijedili moj zanat da se sada srećom mojom ne mogu nasladiti. Kažem” zanat” jer mogu bez znanja jezika bilo gdje raditi moj posao. Fotografiji ne treba prevoditelj – ona govori sve jezike.
MLADOST NIJE SVJESNA DA DANAS BRZO I LAKO MOGU POSTATI DOBRI FOTOGRAFI
Ova sada digitalna, instant fotografija ima najveću prednost u svom preview u; odmah možete vidjeti što ste uradili – tj. gdje ste pogriješili. Time je proces učenja nevjerojatno ubrzan i olakšan. I mnogo je jeftinije – ne kupuje se film i zaobiđena je neizbježna produkcija fotografija. Stariji fotografi su svjesni tih činjenica, ali nekako mi je žao što mladost nije svjesna da danas brzo i lako mogu postati dobri fotografi i vrlo brzo njihov kvalitet može biti prepoznat u svijetu – bez ikakvog lobiranja, moljenja nekoga da nešto kaže lijepo o tebi, a to znači riješiti svoj materijalni status zauvijek.
“Moraš raditi, dakle – griješiti, pa ćeš vrlo brzo napredovati”
Čovjek pamti ono što voli, pa oni koji vole fotografiju će upamtiti sljedeće stvari. Previzualizacija je 99% u fotografiji. Kad znaš šta ćeš snimiti i na koji način, fotografiranje ti dođe kao fizički dio posla na kraju. Ako ne znaš odmah, vrlo brzo će te naučiti preview na fotoaparatu, tj. displej. Moraš raditi, dakle – griješiti, pa ćeš vrlo brzo napredovati. Oprema nije bitna u početku. Naravno, da fotografske opreme nikad dosta ”uvijek nešto fali“, ali ako uzmemo u obzir da su slike u glavi – onda je lako to materijalizirati. ”A, ako ne znaš gdje ćeš – svaki put će te odvesti tamo“, prosvijetli jedan Zeko Alisu u sred Zemlje čudesa.
BRESSON: “NIJE TAČNO DA UMJETNIČKA FOTOGRAFIJA NE MOŽE BITI VIJEST I OBRATNO, DA NIJE TAČNO DA VIJEST NE MOŽE BITI UMJETNIČKA FOTOGRAFIJA”
Ima jedna otežavajuća okolnost za našu današnju mladež, nažalost morate čitati. Puno čitati! Probajte s laganijim štivom, vrlo brzo ćete nabildati mozak i izoštriti koncentraciju. Čitanje je fitness za mozak. Čitanje će vam proširiti vidike, jer čitajući se razvija mašta, a mašta je bitnija od znanja. Što je kreativnost, nego odvažnost da se skrene s utabanih staza u potrazi za novim putevima. Najveća snaga fotografije upravo leži u toj kreativnosti. A, najbolju stvar koju dobijaš, kad se ozbiljno počneš baviti fotografijom, je da učiš pretpostavljati situaciju. Počinješ da vidiš blisku budućnost. Zato mladeži, ne budi razočarana, kad vidiš nešto vrijedno fotografiranja, a tad nemaš fotoaparat sa sobom gledaj kako se to nešto odvija. Gledaj i promatraj, ako ti je Bog dao vid – sve oko sebe promatraj i analiziraj. Nije pao šećer u vodu ako nije uvijek aparat s tobom, dapače, uvijek gledaj kako se neka situacija događa ispred tebe. Promatraj ljude kako reagiraju, što im je govor tijela. Promatraj prirodu i njen ”govor tijela“. Nije isto gledati i vidjeti.
Čovjek mora čitati 20 godina da bi u njemu provrio dobar pisac na kraju, a dečko ili djevojka koji izučavaju samo par mjeseci ova dva internet linka će vrlo brzo ” proplivati “ u moru fotografije:
www.magnumphotos.co.uk
www.worldpressphoto.nl
Obratite pozornost u prvom linku na ima Henry Cartier Bresson. Taj gospodin je dokazao da nije točno da umjetnička fotografija ne može biti vijest i obratno: da nije točno da vijest ne može biti umjetnička fotografija. Neka vas ova misao vodi dok gledate drugi link i vidjet ćete da je to – to. Fotografija nije samo zanat, ona je i naracija i umjetnost. Ako bi poredili fotografiju s automobilizmom, onda je prvi link (Magnum) Rolls Royce, a drugi (World press Photo) je Formula 1.
Draga kreativna mladeži, da vas malo okuražim i s ovim. Jedna jedina Istina, Bog, kao Vrhunski Kreator ako je nekoga počastio kreativnošću – počastio ga je direktno s Njegovom vrlinom. Nemojte biti lijeni i umišljeni, iskoristite tu blagodat! Ako vi krenete prema tome, Bog će dotrčati k vama. Nemojte se žaliti ljudima, žalite se samo Bogu. Inspiracija se spušta Odozgo, ne pada ništa na pamet slučajno. Slučaj – NO! Ako hoćete poštovanje od ljudi – nemojte ništa tražiti od njih. Tražite od Boga, a On to i voli. Što češće vodite te šutljive monologe molbi s vaših prsa će prvo ustati jedan debeli slon, pa će i jato crnih vrana izletjeti iz glave i onda će po mirnoj površini vaših duša zaploviti bijeli labudovi.
A i snovi će vam postati ljepši!
