Asim Dedić: “Granata je u Halilovićev stan na Ciglanama preko Žuča došla iz Rajlovca”

Dok Tužilaštvo BiH ne bude spremno javnosti dati barem osnovne informacije o istrazi donosimo rezultate novinarskih istraživanja u nekoliko bitnih segmenata tragičnog događaja.

U Dnevnom borbenom izvještaju Komande 1. korpusa ARBiH od 7. 7. 1993. godine broj 05/6-360 između ostalog stoji da je “jača artiljerijska dejstva neprijatelj ostvario sa vatrenog položaja na Blagovcu, Tukovima (Rajlovac) i Krivoglavcima po širem rejonu Visa i Orlića pri čemu je koristio MB 82 mm, haubice 105 mm i 155 mm. Nekoliko granata upućeno je u pravcu grada prema širem rejonu Koševskog brda” – ovaj dokument nasuprot je “atentat” teoriji dvojice Halilovića i njenoj stavci da agresorska artiljerija nije djelovala po Sarajevu pomenutog dana, a nadopunjuje onu suprotnu koja se podudara sa za sada jedinim zvaničnim izveštajima da su haubički projektili Vojske Republike Srpske tog dana djelovali po gradskoj zoni Sarajeva iz reona Rajlovca od kojih je jedan bio koban za generalovu suprugu i njenog brata.

Pouzdanost ovog dokumenta i podataka u njemu, osim potpisa tadašnjeg komadanta 1. korpusa ARBiH Mustafe Hajrulahovića Talijana, u video-svjedočenju (kojeg SB ekskluzivno objavljuje), daje i Asim Delić koji je tog dana bio pomoćnik dežurnog oficira 1. korpusa rahmetli Fahre šarića.

“Za vrijeme spornih dešavanja, o kojima pišu Sefer Halilović i njegov sin Semir, granate su dolijetale sa vatrenih položaja sa Tukova preko kote 850. Kao pomoćnik dežurnog oficira zaprimio sam dojavu sa osmatračnice kote 850 da je preko njih preletilo šest granata. Nakon toga sam dobio izvještaj iz Komande 1. slavne brigade iz Velešića da cu četiri granate pale, dvije u reonu Velešića, a dvije Koševskog brda. “Falile” su mi dvije granate koje su bile evidnetirane na koti 850, ali je ubrzo dežurni Šarić, koji se vratio u zgradu nakon što je bio kod kuće (ručak), rekao da su dvije granate pale na Ciglane”, kaže Dedić.

Osim što potvrđuje dokumentovane podatke da su neprijateljski veliki kalibri djelovali tog dana, Delić kaže da je jedan od dva haubička projektila koja su preletjeli kote na Žuču i doletjeli na Ciglane, bio koban za Semirovu majku Medihu i njenog brata Edina. Delić ovo dokazuje veoma jednostavno: pravom linijom koja ako se povuče iz pravca artiljerijskog položaja VRS na Tukovima prema koti 850, njen produžetak, koji manifestuje nadlijetanja granata preko položaja na Žuči gdje su primjećena i u dnevnik tamošnje osmatračnice zavedna, vodi prema Ciglanam gdje je stan Halilovića.

Delić se odlučio na ovo svjedočenje, čije smo utemljenje i potvrdu našli i izvještaju 1. korpusa, kako bi potvrdio tačnost iskaza brigadira Armije R BiH Vehbije Karića koji je u video snimku opisao okolonosti uslijed kojih je došao na mjesto eksplozije i podsjetio na rezultate uviđaja kojeg je izvršio nepuni mjesec nakon tragedije na terasi Halilovića. Karić je, kako kaže, na insistiranje Sefera Halilovića da upravo on izvrši uviđaj, balističkim vještačanjem ustvrdio da je ekplozija nastala dolijetanjem granate upravo iz pravca Rajlovca (Tukovi), te je potvrdio da je na licu mjesta po zidovima vidio sliku rasprskavanja gelera koja nedvosmisleno ukazuje na ekploziju haubičkog projektila.

“Seferu je bio cilj da ja to pogledam i da će mu biti dovoljno što mu ja budem rekao. Imao je povjerenja da ja neću promašiti bilo kakvu balističku ili stručnu činjenicu. (…) Na osnovu saznanja koja sam imao iz balistike, teorije i pravila gađanja zaključio da ja ta granata došla iz pravca Rajlovca. (…) Svaku drugu mogućnost sam eliminisao. (…) U slici rasprskavanja artiljerijske granate 60 posto parčadi ide lijevo i desno, naprijed ih ide 20 posto i 20 posto pozadi – kompletna ta slika se manifestovala na zidu. Znači, morala je doći, a ne biti donesena i smještena u žardinjeru, doletjela je iz pravca Rajlovca. Izmjerio sam azimut, obrnuo ga, upotrijebio niz drugih saznanja i došao do zaključka i sutradan napisao Seferu izvještaj”, rekao je između ostalog Karić prisjećajući se detalja uviđaja s početka augusta ‘93. Karić dodaje da je tada zaključio da je general Halilović bio zadovoljan sačinjenim izvještajem.
(Video sa Delićevim i Karićevim svjedoćenjem možete pogledati ovdje. Separatnu Karićevu izjavu mozete preuzeti na portalu COOLIN.BA nakon pretraživanja.)

Vehbija Karić je bio dugogodišnji prijeratni prijatelj sa Seferom i Medihom Halilović. Njihovo prijateljstvo iskazivalo se i u međusobnim kućnim posjetama u Mostaru, Sarajevu i Đakovu. Zbog toga je general insistirao da Karić posjeti mjesto tragedije i sačini stručni izvještaj. Po Karićevim riječima, Halilović je imao povjerenja u njega. Osim prijateljstva, Halilovićevo povjerenje u Karićevu ekspertizu zasnovano je na činjenicama da je on prije angažovanja u Armiji R BiH službovao u JNA 30 godina, da je Karić je prešao je put od komandira voda do komadanta diviziona teške artiljerije, da je stručnjak za upotrebu zemaljske artiljerije, artiljerijski balističar, stručnjak za sfernu trigonometriju artiljerije i za teoriju, praksu i pravila artiljerijskog gađanja.

Dokument iz vojne arhive, video svjedočenja pomoćnika dežurnog oficira Komande 1. korpusa Armije R BiH Asima Delića i artiljerijskog balističara brigadira Vehbije Karića čine trugao koji vrvi bitnim informacijama koje se međusobno nadopunjuju, potvrđuju i popudaraju. Obaranjem tvrdnji o apstiniranju agresorske artiljerije po urbanoj zoni Sarajeva, jasno utvrđivanje pravca i putanje granata, uz poklapanje mnogih podataka iz različitih izvora na koje smo naišli tokom našeg istraživanja, značajano uzdrmavaju nekoliko stubova teorije da je smrt supruge načelnika Štaba Vrhovne komande ARBiH Sefera Halilovića i njenog brata rezultat pokušaja atentata na generala iza kojeg je stajao tadašnji državni i vojni vrh RBiH. Sve to dovodi u upitnost ozbiljnost ideje da smo sami sebi postavljali bombe i priređivali atentate svojim generalima. COOLIN.BA

Asim Delić: “Granata je u Halilovićev stan na Ciglanama reko Žuča došla iz Rajlovca”