Pandemija koronavirusa donijela je mnoge promjene u individualnim, grupnim i globalnim poimanjima i odnosima. Osim poremećaja koji su značili izazove u zdravstvenoj, ekonomskoj, komunikacijskoj, političkoj i u brojnim drugim sferama života i međusobnim interakcijama, opasni virus, kao tema i pojava, bio je nepoznat zadatak za novinare i ostale medijske radnike u 2020. godini.
Izuzev što je korona bila nepoznanica zbog svog biološkog svojstva te manjka informacija o njoj, i društveni potresi i novonastale okolnosti usljed njene pojave i djelovanja bili su zahtjevni za izvještavanje, tumačenje i kritički odnos. Nezahvalno je, ali i teško, možda čak i nemoguće dati realnu ocjenu ponašanja medija tokom ove, za svjet neviđene, situacije. Oni koji će ustvrditi da su u prosjeku dobro djelovali, argumentirat će to širinom i dubinom tretiranja pandemije i njenih efekata. Tu je bila vidljiva potreba da se stanovništvu ponudi što više činjenica i obrazloženja. S pravom se može zaključiti da je to bio primarni cilj djelovanja većine novinara i medijskih radnika koji su se obimno bavili ovom temom, a da to nije rezultat usuda o gomilanju objava i brzoj ponudi novih informacija.
Možda je upravo ovaj novum zvani korona opravdanje za, sa vremenske i iskustvene distance, vidljiv značajan broj propusta i grešaka. One jesu dijelom nastale zbog nesnalaženja u novim okolnostima u kojima su i informacije, tumačenja i spoznaje nekada bili oprečni i netačni. I pored ovog opravdanja, jasno je da su u strašnoj situaciji neki koristili ovu globalnu pošast za vođenje lokalnih i vlastitih “ratova”. Bilo da su u pozadini ideološka ili politička opredjeljenja, ili druge vrste poremećaja poput ekonomskih, statusnih, konkurentskih i ostalih interesa, ove neželjene primjese u medijsko-javnoj sferi bile su itekako prisutne. Ni mogućnost da i najmanja neobjektivnost prouzrokuje teške i kobne posljedice, neke novinare – i ostale aktere ove scene, nije zaustavila u neprofesionalnom djelovanju.
Pandemija je nauk medijima i njihovim konzumentima. U pozitivnim primjerima, da stanovništvo može imati konkretne i životno važne koristi od pravovremenog, iscrpnog, izbalansiranog i objektivnog izvještavanja i tumačenja. Nažalost, ova grozna globalna nesreća najbolji je primjer kada se jasno vidi da se neprofesionalizam može veoma lahko pretvoriti u – nehumanost.
(Udruženje novinara i medijskih radnika “Nino Ćatić”, S. K.)
