Mediji često podgrijavaju svađe. Ovo je općepoznata i globalna nuspojava novinarstva aktuelne ere. Predimenzioniraju nesporazume, disonantne tonove i različita mišljenja. Ustrajavaju na pravljenju sapunice od sitnice ili prolazne polemike. No, često mislimo da je razlog za ovo jednostavan i intuitivno dokučiv. Nažalost, manji dio razloga za to što mediji od istog repromaterijala žele napraviti što više progama i medijskih sadržaja, jeste u pukoj borbi za što većom produkcijom. Kamo sreće da je razlog ova materijalna koristoljubivost. Uglavnom to čine kako bi načinili što dublje i dugovječnije brazde na tkivu kojeg opserviraju.
Neko će reći da su takvi mediji i u većini ostatka svijeta. To uglavnom nije tačno. Samo rijetke države i narodi, u egzistencijalnom smislu, direktno zavise od stepena sloge i jedinstva unutar sebe. Tačnije, svaki nesporazum može imati takav efekat i dovesti do slabljenja otpora neprijatelju pa onda biti i kobna. Uzmimo za primjer Mostar i izbore u novembru 2020. godine.
Medijima pri ovoj nečasnoj raboti dobro dođe pravilo o dvije strane. Niko ih ne može optužiti za nepristrasnost jer konsultuju sve zainteresovane, relevatne i prozvane, pa pod plaštom objektivnosti i davanja prostora svima, produbljuju netrpeljivosti i neslogu. Uživaju u tome. Rade to ciljano jer znaju da svo to debatiranje, što bi se moglo nazvati razumljivim rezultatom političko-društvenog pluralizma, opetovanjem neminovno prerasta u antagonizme, onda u mržnju, a znamo gdje to može odvesti. Tu nas i žele usmjeriti. Ka nepomirljivim pozicijama, sa otvorenim ranama na svim stranama koje će biti prepreka za jedinstven otpor koji je, kao takav, neophodan i sudbonosan u ovoj geopolitičkoj poziciji BiH i Bošnjaka.
Dokaz za ove tvrdnje možemo naći u nagomilanom tretiranju tema iz svih uglova, što nekada zbog sličnosti se i s pravom u javnosti doživljava kao ponavljanje. Ali kojih to tema!? Upravo onih koji donose sukobljavanja i međusobna mrcvarenja oponenata. Pozitivne i ostale nekonfliktne teme su, uglavnom, registratorski obrađene i sa manjim brojem sagovornika i izvora, bez osvjetljavanja iz više uglova, bez produbljivanja, bez istraživanja i istrajavanja.
Nisu većina medija i novinara koje regrutuju i programiraju objektivni, niti žele zdravu dijalektiku. Oni uživaju u svemu što nas može zavaditi kako bismo postali lakši plijen našim neprijateljima.
(Udruženje novinara i medijskih radnika “Nino Ćatić”, S.K.)
