U momentu dok se broje posljednji dani roka za registraciju birača izvan Bosne i Hercegovine, možemo reći da su mediji bili nezainteresovani za promociju ove bitne aktivnosti. Registratorski odnos, ono što je na nivou pukog informisanja, nedovoljan je doprinos za jedan od presudnih segmenata izbornog procesa 2020.
Mediji su znatnu pažnju posvetili tehničko-protokolarnim pitanjima, poput objavljivanja informacije koja će kompanija štampati glasačke listiće. Bavili su se i procedurama izbora i biografijama članova Centralne izborne komisije BiH, što jeste bitna tema, ali je daleko od domašaja i utjecaja medija, a posebno građana.
Nije primijećeno da su organizovane kampanje koje bi ukazale na značaj registracije naših ljudi u dijaspori za Lokalne izbore 2020. Istrajavanje na ovome kroz različite forme medijskog djelovanja, uz povišenu mjeru i dinamičnost, te korištenjem ostalih alatki i mogućnosti, moglo je alarmirati javnost, potovo ciljnu grupu – potencijalne glasače u dijaspori. Upravo je bitnost njihovog glasanja moglo biti jedno od opravdanja za ovakva, izostavljena djelovanja. Mediji su imali pravo posvetiti pažnju, vrijeme i resurse za agitovanje u dijaspori. Time bi i obogatili demokratski proces, jer sa što više glasača na izborima, izabrani više dobijaju legitimiteta.
Koliko je samo medijskog materijala nudila činjenica da registrovanje u Republici Srpskoj znači da izgnani i raseljeni stanovnici iz ovog bh. entiteta nisu odustali od tog dijela svoje matične države. Podsjećanje na zločince, zločine i njihova zlodjela, bio bi vrhunski motiv za mirnodobsko regrutovanje dijaspore. Široka kampanja sa ovim sadržajima, imala bi odjeka i potakla bi bivše stanovnike RS-a da dio vlasti daju kandidatima koji će raditi na ispravljanju rezultata zločina.
Koji je razlog što mediji nisu veću pažnju posvetili buđenju dijaspore? Da li njihove uređivačke politike žele da se stanje u RS-u ne popravlja te da su dominantne politike koje RS kreiraju kao entitet jednog naroda? Ili kreatori medijskih strategija i planova doista nisu svjesni sudbonosnog značaja da potaknu javnost u ovom pravcu i u ovom predizbornom momentu? Oboje. Postoje značajne medijske figure koje znaju i mogu napraviti kampanju te je prenijeti i na druge medije. Tome često svjedočimo. Ali to nisu htjeli uraditi u slučaju buđenja naših ljudi izvan BiH. Kao i u drugim slučajevima, postoji onaj dio medija koji prati ove prve. Tako su brojni urednici i novinari propustili da daju svoj domoljubivi doprinos u susret izborima 2020. jer nisu imali koga plagirati i pouzdati se u već formirane medijske kampanje, obrasce i narative.
Tako smo došli u jednu posve zastrašujuću situaciju. Ona, u vremenu kada se prelama sudbina BiH i jednog naroda u njoj, zaista stvara osjećaj straha. Strašno je što mediji, koji bi trebali da baštine i pronose ideju cjelovite i BiH kao države svih njenih građana – a onda i da djeluju u tom pravcu – nemjerljivo više pažnje, snage i profesionalne strasti posvećuju zimskim igrama za omladinu, festivalu filmova ili šetnjama kroz Sarajevo, nego animiranju glasača iz dijaspore da biraju svoje političke predstavnike u mjestima odakle su protjerani.
(Udruženje novinara i medijskih radnika “Nino Ćatić”, S. K.)
